Klasić: "Kad već slušamo braniteljske udruge bez dokaza, zašto ne bismo one s činjenicama?"

Otkazivanje nastupa na temelju lažnih informacija

Klasić se osvrće na vlastito iskustvo, kada mu je otkazano gostovanje na predstavljanju knjige o partizanskoj jedinici u jednom dalmatinskom mjestu.

"Organizator mi se uoči dolaska obratio s molbom da ipak ne dođem, jer su neki mještani, a usto i branitelji, zaprijetili neugodnim situacijama", piše Klasić. Dodaje da je problem bio on – iako nije učinio ništa – dok su prijetnje ostale nekažnjene, iako su, ističe, jasno kršile zakon, piše za 24sata.

Sličnu situaciju, tvrdi Klasić, gledamo i ovih dana, u slučaju otkazivanja koncerta beogradskog glazbenika Momčila Bajagića Bajage u Solinu.

Braniteljske udruge usprotivile su se njegovom nastupu, navodeći, po tko zna koji put, već opovrgnutu tvrdnju da je "Bajaga dizao moral srpskim vojnicima tijekom Domovinskog rata".

Grad Solin poslušao lažne informacije

"Grad Solin kaznio je nevinog izvođača, a poslušao one koji iznose lažne informacije", naglašava Klasić. U priopćenju su, kaže, sami priznali da "ti stavovi nisu utemeljeni na relevantnim činjenicama i dokazima", a ipak su koncert otkazali.

"Takvih zabrana, zamotanih u izgovore poput 'nema novca', u Hrvatskoj ima previše", upozorava Klasić i tvrdi da nije riječ o sigurnosnim procjenama, nego o političkom oportunizmu i popuštanju pritiscima.

"U pravnoj državi zna se red. Ako je Bajaga počinio kazneno djelo – neka odgovara. Ali ako nije, onda ima pravo nastupati kao i svi ostali", pojašnjava autor.

Također ističe da sudjelovanje u Domovinskom ratu ne daje nikome pravo da bude iznad zakona. "To što ste bili branitelj ne znači da vam je sve dozvoljeno. Barem ne bi trebalo biti, ako zaista želimo demokraciju i pravnu državu", piše Klasić.

Sudjelovanje u ratu daje moralni kapital, ali ne i...

Sudjelovanje u Domovinskom ratu daje moralni kapital, ali ne i pravo da budete iznad zakona – podsjeća autor, dodajući kako se upravo protiv takvog koncepta društva borilo 1990-ih, želeći izaći iz režima u kojem “neki imaju više prava od drugih”.

Svi oni koji otkazivanje Bajaginih koncerata opravdavaju zaštitom hrvatskih nacionalnih interesa mogli bi u tome biti revniji i u čitavom nizu prilika u kojima se, za razliku od ove s Bajagom, ne radi o lažnim informacijama. Npr. da jasno i glasno osude političare koji zloupotrebljavaju svoju poziciju i desetljećima potkradaju hrvatsku državu i društvo", piše Klasić pa nastavlja:

"I možda pozovu građane na bojkot stranke iz čijih je redova najviše takvih. Ili da “pritisnu” predstavnike hrvatskih vlasti da postupe rezolutnije prema predstavnicima vlasti u Italiji i Mađarskoj koji toleriraju tamošnje antihrvatske političke projekte, poput onih o talijanskoj Istri i Dalmaciji, ili Mađarskoj do Jadranskog mora.

Zašto ne slušamo one koji se bave činjenicama?

U zaključku, autor predlaže da se vlasti više oslone na mišljenja struke: "Ako već slušamo udruge koje šire netočne informacije, zašto ne bismo slušali i one koje se bave činjenicama? Primjerice, Udrugu hrvatskih povjesničara."

"Ako ta udruga kaže da je 'Za dom spremni' isključivo ustaški pozdrav, da su Jure Francetić i Rafael Boban ratni zločinci, a da su Jasenovac i Gradiška Stara bili logori smrti – zašto se onda njihove preporuke ignoriraju?", pita Klasić.